život je takav, čupav i dlakav

Uglavnom, nemam više ludih i nadnaravnih tema za pisanje pa sad pišem sasvim osobno!
Vrijeme je da se napokon dozna nešto više o meni i o mom diiiiiiiiiiivnom životu...hehe
Odavno nisam pisala...ugl. zbog raznih obveza...glumačkih....školskih...ma, prelijena sam da upalim laptop.
Pošto sve moje prije pišu o svojim prijama(među kojima se često pojavim i ja!) došlo vrime da ja spomenem njih...da malo bolje upoznate društvo u kojem se krečem. Ne znam od koga da počmem pa najbolje po abecedi(po imenu ne prezimenu) i tako mi je prva na redu...ma evo vam prvo jedna zajednička fotka...par ženskih fali...al jebiga....


Ivana ili ti ga K.Jo je totalno udrena ženska....ponekad preozbiljna a ponekad premunjena. Kod nje nema sredine. Ja je osobno ne podnosim...hehe...ma zezam se ja....dobra je naša K.Jo...al da joj se samo malo uozbiljit...vridilo bi zlata!
Vidite, ta ženska je sasvim ok! Jer K.Jo je K.Jo!-carica...



Sad na red, mislim po abecedi dolazi Lea:
Ponekad jako drsko derište koje zna biti histerično, samodopadno, umišljeno, a nekad presramežvljivo...ma znate kakve smo mi ženske...al ima i ona neke svijetle točke, naravno. Naša Leica je divna osoba...puna razumijevanja...uvijek vedra i...ma koga ja to zavaravam???


E, sad Mia:
Moja plava, senilna, gluva, čorava,šepava Mia!
Ma naša Mia je zakon...al stvarno nekad zna nadmašit samu sebe...jako simpatično biće duge plave kose...voli pivat ka i ja...pa kad se mi udružimo...hehe...biži dok moš! Naš glavni trenutni problem je di ćemo za novu...i ona vam ima uvik neke svoje fix ideje...prava biserka!
Ja i ona gradimo poseban ljubavni odnos...hmmm...ako kužite što hoću reć...hehe...šaalaaaaa!


Mislim da je sad na red došla Silvia,
moja stara/nova kolegica iz razreda...ona, naravno zaslužuje same pohvale, pohvale, pohvale....naime...iz fizike je bolja od mene a to fakat nije lako!!!!!!
Ponekad jaaaaaaaaaako umišljena, nekad uplakana a nekad zna bit i jaaaaako vulgarna..neki je zovu ''svemoguća''...ups...to nisam smila spominjat(sorry lea). Sluša vam...ka ono..Boba Marlyja...HIM...ka ono...ah..naša silvijica(silva-na lat.šuma)hehe....dobra je i ona....al popizdi kad joj neko u ime ubaci slovo J i onda ispadne: Silvija

SORITE LJUDI...OVO JE MOJ MENTALNO ZAOSTALI BRAT NAPISA(onaj zadnji post) IZ ČISTE DOSADE!!!

EVO ME NAPOKON,ALI OVAJ PUT VAM NE DONOSIM JOŠ JEDNU SCARRY PRIČU NEGO OBAVIJEST.
VALJDA STE PRIMJETILI DA VEĆ DUGO NISAM PISALA....ZBOG NEKIH OBVEZA, AL OK!ŽIVOT IDE DALJE.
NOVI POST ĆE USKORO...KAD VAM NAĐEM NEKU LUDU PRIČICU A DOTAD MI U COMMENTIMA PIŠITE ŠTA MISLITE O DOSADAŠNJIM POSTOVIMA DA ZNAM NA ČEMU SAM....KISSSSS SVIMA.

Hotel se parovima učinio dražeso, gotovo smiješno, starinski. prozori nisu imali stakla, plahte su bile od teškog platna, a umjesto jastuka podmetači. Sve je bilo uredni i čisto. Nakon večere - biftek, pommes frites i pivo - pošli su na spavanje.

Račun ih je šokirao, ali u pozitivnom smislu. Bio je nevjerojatno malen. Za večeru, pivo, noćenje i doručak za četiri osobe, platili su svega 19 franaka (manje od 2 funte).
Nevjerujući takvoj sreći nastavili su prema Španjolskoj.

Na povratku su se parovi opet tamo zaputili. Prošli su istom cestom, kraj hotela Ibis, isto onako kao i prije petnaest dana, ali ovog puta kao da je čitava zgrada nestala.

Tri puta su se provozali tom cestom, ali ni traga hotelu. Morali su se zadovoljiti hotelom blizu Lyona koji ih je stajao 247 franaka - realna cijena za 1979, ali trinaest puta veća od one koju su platili u onom ljepšem hotelulu, a sada, čini se, tajanstvenim.

Tjedan dana kasnije, kad su filmovi iz aparata vratili s razvijanja, parovi su se još više začudili. I Geogg i Len su sigurni da su slikali žene na prozorima tog hotela, ali tih slika nije bilo. Nije bilo ni praznih kvadrata na filmu i brojevi su tekli bez prekida.
Slika koji su slikali u tom hotelu nije bilo. Nestake su.
Jesu li oni nekako otputovali u prošlost?

Cynthia kaže da su joj mnogo ljudi govorilo da rupe u vremenu postoje i da se to baš njima dogodilo.

1983. Gisbyjevi i Simpsoni vratili su se u Francuku kako bi organizirali temeljitu potragu za nestalim hotelom. O tome su obavjestili mjesno turističko društvo. Njihov predstavnik je pročešljao čitavo područje i obavjestio da je našao kuću koja donekle odgovara njihovom opisu. Vlasnicu su M. i Mme Judges i ,premda to nije hotel, znali su primati putnike. Kasnije se taj predstavnik odvezao s jednim istraživačem, a on je zapisao da su išli istim putem kao i parovi. Zaustavili smo se kod benzinske pumpe i on mi je pokazao zgradu s druge strane ceste, koja se nije poklapala s opisom parovima. A ako je ovo ta kuća, gdje je onda odmorište i kameni zid koji bi morao nasuprot.

Na ta su nam pitanja dali odgovor vlasnici benzinske pumpe. Pumpa je tek nedavno podignuta, a cesta je znatno proširena prije dvije godine.

Ušli su unutra i počeli proučavati unutrašnjost kuće. Par je rekao da je kameno stubište s desne strane, a bio je u sredini između dvije prostorije. Na katu su bile dvije spavaće sobe s prozorima bez stakla, kupaonica s metalnim drškama za sapun, točno kako je bilo 1979. Što se tiče smiješno malog računa, Mme Judges rekla je da vole pomagati i da ne vole biti sami, pa naplaćuju samo neznatnu, simboličnu svotu.

Tada su bračni parovi povedeni u kuću, ali su oni nakon pričanja s vlasnicima i razgledavanja zakljućili da to nije hotel u kojem su proveli noć, te se vratili u Englesku, a misterija je i dalje ostala neriješena.

Ako se dokaže da hotel u kojem su proveli noć ne postoji, to će biti jedan od najzanimljivijih slučaja u analizama psihičkih istraživanja.

Ako se, pak, hotel pronađe, bit će to još jedan slučaj "mislokacije", odnosno kad vidimo neko mjesto, a poslije ga ne možemo pronaći.

Paničarite nakon što razbijete ogledalo, izbjegavate crne mačke i broj 13? Držite u kući neku amajliju? Ako ništa od toga, sigurni smo da barem ne prolazite ispod ljestvi... Možda bi se neki Japanac nasmijao vašim praznovjernim reakcijama, no ako se nađete u takvoj situaciji, pitajte i vi njega par 'stvari'...
Npr. ašto oni izbjegavaju broj 42, smatraju prosjake znakom nesreće te vjeruju da su mrtvi duhovi ponekad zatočeni u tijelu ženskih mačaka... Ili... zašto smatraju da ženski duhovi dosađuju taksistima... A znate li da vjeruju da svaki kamen, drvo, planina, rijeka i svako zrno pijeska posjeduje dušu?

Sada bi vi njih komotno mogli nazvati praznovjernima. Vidite, sve ovisi gdje živite, kako ste odgojeni, kakva je vaša obiteljska i vjerska pozadina i kakva je okolina koja vas okružuje.

Moglo bi se sa sigurnošću tvrditi da ne postoji niti jedna grupa ljudi, rasa, kultura, niti nacija koja barem malo ne robuje nekim praznovjerjima bez obzira na to koliko se to nekoj drugoj kulturi činilo smiješno, ekscentrično ili bizarno.

Kad smo se već na početku 'zakačili' za Japance, nastavljamo s njihovim praznovjerjem...

- određeni brojevi se smatraju iznimno nesretnima (dok su npr. u kaldejskoj numerologiji upravo ti brojevi sretni !?) pa tako npr. mnoge bolnice u Japanu nemaju sobe numerirane brojevima 4, 9, 14, 19, ili 42. Broj 4 poistovjećuju sa smrću jer se obje riječi isto izgovaraju (shi). Izgovor broja 9 ('ku') isti je kao i kod riječi koja označava patnju ili bol. Broj 42 (shi-ni) izgovara se isto kao i riječ koja znači 'umrijeti'. Izgovor broja 420 (shi-ni-rei) označava 'mrtvu dušu', a broja 24 (ni-shi) dvostruku smrt. U bolnicama gdje se rađaju djeca izbjegava se broj 43 (shi-zan) jer izgovorena riječ, osim dotičnog broja, znači 'tihi porod'.

U Japanu se nesretnim smatraju i:

- 'Zabadanje' štapića u rižu. Štapići se općenito ne smiju okomito 'zabadati' u hranu, posebno u rižu, jer se to radi tijekom pogreba kada se riža stavi na oltar.

- susret s pogrebnim autom. Tada treba sakriti palac.

- Rezanje noktiju po noći jer to znači da ta osoba neće biti sa svojim roditeljima kada umru.

- Izležavanje odmah poslije jela

- Fućkanje po noći jer se tako 'prizivaju' neprijatelji.

- slomiti češalj

- istodobno jesti prženu jegulju i dinju

- ne donijeti bolesniku zasađenu biljku

- ne baciti sol na prag kada dođe prosjak

Mnogi Japanci imaju razne amajlije koje štite od zlih duhova, nesreća i bolesti ili pak nose sreću. Ipak, u tome prednjače taksisti i to s amajlijom 'Omamori Bukuro' što u doslovnom prijevodu znači 'amajlija u brokatnoj vrećici'. Drže je u autu, a najčešća zamjena za nju je mala ženska figurica za koju su uvjereni da ih štiti od zla, ženskih duhova i nesreća.

Krugovi u žitnim poljima, poljima kukuruza ili na livadama, raznih veličina i oblika pojavljuju se (preko noći) na raznim mjestima širom cijelog svijeta, a najviše u Velikoj Britaniji, od početka 20. stoljeća do danas. Samo 2005. u toj je državi otkriven čak 71 novi krug, dok je širom svijeta ove godine otkriveno 85 novih krugova. Neobični i savršeno pravilni uzorci krugova i način na koji su napravljeni fasciniraju i znanstvenike i obične ljude širom svijeta.

Za neke je krugove znanstveno dokazano da su ih mogli, i najvjerojatnije jesu, napravili ljudi, uz pomoć užadi i ljestava – dasaka koje su povlačili po poljima, no za mnoge, posebno one najljepše, nije pronađeno nikakvo znanstveno objašnjenje i čini se nemoguće da ih je napravila ljudska ruka. Neki su krugovi napravljeni i na vojnim područjima na koja je zabranjen pristup. Krugovi nastaju preko noći i zapravo u nekoliko minuta, očito sofisticiranim metodama, a na mjestu gdje nastaju nisu pronađeni nikakvi ostaci pomagala ili ljudski tragovi.

Postoje teorije da krugove u žitu rade vanzemaljci kako bi obilježili naš planet nekim posebnim planom ili da na ovaj način pokušavaju komunicirati s ljudima. Kod nekih krugova otkriveno je pojačano polje elektromagnetskog zračenja. Teorije govore i o mogućoj Zemljanoj energiji, vojnim pokusima, božjim djelima, vrtlozima plazme ili vjetra...

Kraj nekih krugova ljudi su primijetili čudnu svjetlost, a u Velikoj Britaniji, gdje ima najviše krugova, lokalni stanovnici su doživjeli razne neugodne, čudne situacije, npr. pronašli su tijela stoke potpuno razderana i slično, za što se čini da ne bi mogao napraviti itko sa Zemlje.

*Ako nešto može poći krivo, poći će.
*Ako ništa ne može poći krivo, ipak će poći.
*Ako se čini da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
*Smiješi se... sutra će biti gore!

*Šteta će biti proporcionalna vrijednosti stvari.
*Prepuštene same sebi, stvari će od loših postati još gore.
*Ništa nije tako lako kao što se čini.
*Za sve trebaš više vremena nego što misliš.
*Kad god želiš nešto napraviti, nešto drugo ćeš morati napraviti prije toga.

*Ako moraš pitati, nisi ni dužan znati.
*Ako ti se ne sviđa odgovor, nisi ni trebao postaviti pitanje.
*Svijet je kompliciraniji nego što to većina naših teorija pokazuje.
*Većina općenitih izjava je netočna, kao i ova ovdje.

*Kad radiš na rješenju nekog problema, uvijek pomaže ako znaš odgovor.
*Većina problema ima ili nekoliko rješenja ili ni jedno. Rijetki su problemi koji imaju samo jedno rješenje.
*U trenutku kad ti se čini da dolaziš do rješenja, provjeri ga – vjerojatno nije točno.
*Odgovori mogu biti krivi, točni, oboje ili ni jedno od toga.
*Većina odgovora je djelomično točna i djelomično kriva.

UH, NEZGODNO...

*Šansa da kruh padne na namazanu stranu proporcionalna je cijeni tepiha.
*Ako ti avion kasni, avion na koji moraš presjesti s ovoga će doći na vrijeme. Isto je s busom i svim drugim prijevoznim sredstvima.
*Auto ispred tvog na cesti je sporiji od tvog.
*Red u koji staneš uvijek će biti najsporiji. Bilo da si pješke, autom ili na bilo koji drugi način!

LJUBAVNI ZAKONI
*Prije nego što pronađeš princa, moraš poljubiti mnogo žaba.
*Ako je osoba 'slobodna', za to ima razloga.
*Količina ljubavi koju netko osjeća prema tebi, obrnuto je proporcionalna prema količini ljubavi koju ti osjećaš za tu osobu.
*Ako se čini da je predobro da bi bilo istinito, vjerojatno ni nije.
*Ljubav je stvar kemije, seks stvar fizike.
*Ljubav je pobjeda mašte nad razumom.
*Uvijek je lakše naći partnera ako već imaš jednog.
*Ako ti se čini da veza neće uspjeti, ali ipak želiš probati, veza neće uspjeti.
*Što je tip više seksi, veće su šanse da je homić.

Postoji hrpa raznih sitnica koje se možda nikada ne biste sjetili pitati, ali bi vas zanimale. Neke od njih su poučne, neke samo zanimljive, neke potpuno besmislene, a za neke možda bolje da i niste čuli!



* Čovjek tijekom svog života u prosjeku pojede OSAM pauka za vrijeme spavanja.

* Najkraći rat u povijesti zbio se između Zanzibara i Engleske 1986. godine. Zanzibar se predao nakon 38 minuta borbe.

* Više ljudi godišnje pogine u nezgodama s magarcima nego u avionskim nesrećama.

* Držite li zlatnu ribicu u zamračenoj prostoriji, ona će s vremenom izgubiti crvenu boju i postati bijela.

* Žene trepću gotovo dva puta više nego muškarci.

* Koža polarnog medvjeda je crna. Njegovo krzno uopće nije bijelo, samo je čisto

* Puž može spavati tri godine a da se probudi i na trenutak.

* U Kini engleski govori više ljudi nego u SAD-u.

* Električnu stolicu izumio je zubar.

* Jeste li znali da svoj rođendan dijelite s više od devet milijuna ljudi na svijetu?

* Mačke proizvode više od sto različitih zvukova, a psi samo deset.

* Ljudske oči iste su veličine od trenutka našeg rođenja, ali uši i nos rastu do kraja života.

* Jedini mjesec u povijesti za vrijeme kojeg nije bilo punog mjeseca je veljača 1865. godine.

* Samo jedna osoba između dva bilijuna ljudi doživjet će 116 godina.

* U prosjeku, ljudi se više boje pauka nego smrti.

* Najjači mišić u ljudskom tijelu je JEZIK!

* Nemoguće je kihnuti otvorenih očiju.

* Stripovi o Pašku Patku zabranjeni su u Finskoj jer patak ne nosi gaće.

Evo vam ljestvice o paranormalnome. Pa govorite što hoćete, ali ljestvica je skroz realna. Ako ste u nešto sumnjali sad možete provjerit jeste li bili u pravu. Ova ljestvica je preuzeta iz jedne knjige. Nisam je ja satavljala.
+1 Jedva moguće, ne isplati se istraživati
+2 Moguće, vrijedi istražiti
+3 50:50 mogućnost da je istina
+4 Vrlo vjerojatno
+5 Sigurno istina
0 Ne zna se

-1 Vrlo nevjerojatno
-2 Gotovo pouzdano ne stoji
-3 Neistinito, koliko se može provjeriti
-4 Pouzdano ne stoji

Evo vam sada pojmova i ocjena:

1.Uricanje +4
2.Poltergeisti+2
3.Predviđanja+1
4.telepatija+2
5.stigme+4
6.život poslije smrti-2
7.reinkarnacija-2

A sad ste na redu vi, čitaoci...šta vi mislite?

1982. godine je časopis National Enquirer pisao kako je jedan poltergeist dosađivao nekoj obitelji u Srednjoj Americi.
''Miran život 63-godišnjeg Reginalda, njegove žene Felicite i njihove 13-godišnje unuke Marije jednog je dana jednostavno uništen. Dok su Felicita i Marija išle u obližnje selo,iznenada ih je počela iz vedra neba zasipati tuča kamenja:'Bilo je strašno-prisječa se Felicita s jezom.'Kao da nas je grupa ljudi kamenovala-a nikog u blizini!Jako smo se bojale'.
Ukućani su bili tako prestrašeni da su kad ih je jedne većeri opet zasulo kamenje kad su večerali,pobjegli k rođacima. Nekim tajanstvenim prizorima je svjedok bio i jedan američki svečenik koji je izjavio:''Kad je ta obitelj bila u našoj crkvi,kamenje kao da je dolijetalo kroz debele zidove crkve! Jedan je doletio do mene,ali kad me pogodio,udarac nije bio jači od doticaja pera!!!''
Začudo,čini se da je malo žrtava Poltergeista na koje se nabacuju kamenjem pretrpjalo ozbiljnije ozljede. Jedina ozljeđana osoba bila je okrznuta po licu kamenom koji je doletio ravno u njezinu dnevnu sobu. Iz neobjašnjivih razloga,obično je udarac kamena vrlo blag.

Drugi je ispad poltergeista neobjašnjivo pomicanje kućanskih predmeta. Ponekad,tvrde svjedoci, predmeti polagano lete s jednog mjesta na drugo i blago se neoštećeni spuštaju!
Strani časopis Sheffield je postigao značajan fotografski uspjeh kad je objavio snimku štapa koji pleše iznad glave 14-godišnjegMichaella dok on leži na leđimau kravetu pod strogom prismotrom.

Myspace layouts

Nakon one prve, nevjerojatne priče slijedi druga. I ako mislite da vam ja samo muljam i lažem, grdno se varate…ovu priču mi je pričao moj dida koji je, usput rečeno, slijep.
Nema razloga da me ona samo zezao jer je vrlo ozbiljna osoba u godinama.
Evo što se dogodilo u njegovom đačkom domu…
Ne sjećam se baš svih detalja, nemojte mi zamjerit na nekim rupama u textu.

Kao i svaki ondašnji đak imao je svoju sobicu koju je dijelio s nekoliko cimera.
Njegov mili krevetić…noćni ormarić…došlo do promjena.
Jedne noći…moj djed koji ima peto i pol čulo osjetio je da netko stoji na dnu njegovog kreveta. Zatim je skužio da se taj netko ili nešto miče…e da je barem ostalo na tome!
Sljedećeg jutra je on uvjerio samog sebe (ili je bar pokušao) da je to bio samo san. Moš' si mislit!
Opet je došla noooooć…ovaj put je nešto načuo…nešto kao da je netko nepozvan u sobi privlačio pažnju na sebe. Nekakvi zvukovi…šuškanje…možda ga je netko samo zezao…
i ništa više.
Nije on te sreće. Treća noć bila je najgora. Taj netko se približio, a možda to nije NETKO.
Njemu je to ovoga puta izgledalo kao neka sila…
Njegov jastuk se počeo micati…gore-dolje…madrac se malo podignuo, ali samo malo, no njemu je to bilo i više nego dovoljno…vama ne bi?

Sve je to opisao ravnatelju, a on je naredio ''pretragu'' sobe. Pogledali su i najmanji kutak i…ništa!

Odlučio je sve ispričati vjeroučiteljici. Njoj sve bilo jasno!
Rekla mu je da je to izgubljena duša, vjerojatno iz čistilišta!!!
Dala mu je blagoslovljenu vodu. I zapovidila da se pomoli nad svojim krevetom…jer samo tako može pomoći uljezu.
I zaista…upalilo je. Nakon što je sve to obavio-nikad više!
Ja sam mu na to sve rekla: Vjerojatno je ta osoba spavala na tvom krevetu pa se zato tebi i javila. Nemoj si sad umislit da si poseban.
Da da ljudi moji…i tu je kraj još jedne crazy story! Nadam se da vam se sviđa.

Jeste li se ikad upitali, onako,sami sebe, što se događa tamo negdje...s druge strane. Jesi li ti jedan od onih koji viruju u život nakon smrti? Ne? Ništa zato...ni ja ne znam u što da vjerujem. Pakao ili raj? A kako je tamo? Vruče ko u paklu!?!
Ispričat ću vam jednu priču. Budite strpljivi i pročitajte je do kraja.
Muž i žena, nazovimo ih Anna i Jack, putuju u svom automobilu do obližnjeg sela u posjet Anninim roditeljima. Ništa čudno,jel' da!
Negdje na pola puta, Jack naglo zakoči. Ispred njih se pojavila blijeda djevojka duge plave kose...čudna pogleda...autostopira.
Jack i Anna je pozovu u automobila, a ona bez riječi ulazi.
Anna primjeti da se ova sva trese...vani je jako hladno...pa joj posudi svoju kožnu smeđu jaknu. Blijeda ju prihvati i dalje šuteći sve dok je nisu pitali gdje stanuje.
"Vozite samo naprijed, ja ću vam reći...eno ona tamo velika kuća...iza onog brdašca ćete je ugledati"
I voze oni...voze i zastanu pred kućom. Anna i Jack izađu iz auta i pokucaju na vrata.
"U automobilu je vaša kćerka...hladno joj je i čeka da dođete po nju..."
"Kćerka?Nemam...vidite...moja kćer nije više među živima...vi ste već treći koji nam tako dolaze i već smo naviknuli...uostalom,koliko ja vidim u vašem autu nikoga nema."
Anna se okrenula i...zaista nema nikoga.
"Ali,ja...dala sam joj svoju jaknu...kako je ona mogla nestati ako je vaša kćer...nije mi jasno!"
Brkati čovjek joj reče:"Već sam rekao da nije ovo prvi put...na obližnjem groblju...gdje je ona pokopana...tamo ćete naći svoju jaknu.Vjerujte mi...nemam razloga da vam lažem."
I tako je i bilo...otišli su kako im je rekao i zaista...kožna jakna na zemlji pokraj nadgrobne ploće...

MySpace Layouts

MySpace Layouts

MySpace Layouts

MySpace Layouts